Paralelni svemir, duhovno i paranormalno, piramide, orme - ormus , epifiza i druge dimenzije
petak, 24. prosinca 2010.
utorak, 7. prosinca 2010.
ENERGIJA NULTE TOČKE

Svi "fenomeni ljudske svijesti", od vidovitosti, telepatije, empatije i liječenja na daljinu, do magije i predviđanja, sasvim su logični i nepobitni u skladu sa sveprisutnim, povezujućim poljem nulte točke. Polje nulte točke objašnjava i temeljnu ali do sada neobjašnjenu pojavu - gravitaciju. Klasična fizika nikada nije uspjela objasniti što je gravitacija...; u svjetlu novih spoznaja, gravitacija je vidljivi dio djelovanja energije nulte točke...
To je i savršena metafora za objašnjenje našeg prožimanja sa sveprisutnom energijom nulte točke; oduvijek smo je osjećali, bila je neizostavni temelj fizikalnih promišljanja svemira, ali do sada nedovoljno objašnjena, shvaćena i korištena.
Energija nulte točke je energija u maksimalno praznom prostoru (vakuumu), gdje je gibanje subatomske tvari najbliže nuli. Iz takvog praznog prostora koji ispunjava svemir, znanstvenici, sa dr. Halom Puthoffom na čelu istraživačkih projekata, pokušavaju dobiti izvor nepresušne, obnovljive energije.
Vakuum koji ispunjava svemir samo je prividno prazan, energetski mrtav prostor. Ispunjen je neograničenom količinom potencijalne energije koja je, premda je ne možemo spoznati čulima, izvor svih oblika energije i svih postojećih energetskih frekvencija te izvor svih vidljivih pojava u svemiru.
Koncept energije nulte točke potječe iz kvantne mehanike i načela neodređenosti koje je 1927. teoretski postavio fizičar Werner Heisenberg; zaključio je da je univerzum prožet temeljnom energijom koju ne možemo spoznati, jer je bez fluktuacija, ali povezuje sve i izvor je svih pojava u svemiru.
petak, 3. prosinca 2010.
PLANET NIBIRU
koje ih uzrokuje. Pronalazak minijaturnog Plutona nije mogao dati zadovoljavajući odgovor zašto dva velika planeta imaju nepravilne putanje, pa je to pitanje ostalo otvoreno sve do danas. Zašto je trebalo gotovo jedno stoljeće da se izađe s ozbiljnijim informacijama o tajanstvenom planetu ? Nepostojanje tehničkih mogućnosti ili nešto drugo, može se samo nagađati. Ali dobro je podsjetiti se da je Uran otkriven primitivnim teleskopom još 1781. g., a Neptun 1846. g.
Međutim razlika između ovog i ostalih planeta u sunčevom sistemu je ogromna i to je osnovni razlog zbunjenosti i zabrinutosti današnjih astronoma i naučnika. A glavna posebnost planeta je ta da se kreće eliptičnom putanjom i suprotnim obrtanjem oko osi od svih ostalih planeta.
Zabrinutost je tim veća zbog delikatnosti pojave koja bi mogla ugroziti život na Zemlji,
a službeno bi objavljivanje, dakako, izazvalo nevjerovatne reakcije širom svijeta.
Teško je i zamisliti kakve bi samo poremećaje doživjele religijske zajednice, zbog činjenice da je planet nastanjen naprednom civilizacijom, a naročito kršćanska Crkva čiji bi krvavo građeni temelji i 2000 godina stara doktrina bili teško uzdrmani.
O poremećajima u svijetu kapitala i financija teško je i razmišljati, a toga se najviše i boje oni koji su za sebe odabrali uloge dežurnih svjetskih dušebrižnika, na prvoj crti obrane civilizacijskih stečevina (i kapitala).
Gdje se trenutno planet nalazi nije poznato, ali postoje određene špekulacije i dobar su temelj za razne proračune i predviđanja. Kakva nas budućnost očekuje i da li ćemo uskoro biti svjedoci apokaliptičnog nebeskog događaja nitko ne može sigurno reći, no ne treba zaboraviti neospornu činjenicu da Zemlja, kao i cijeli Sunčev sustav, ciklično, prolazi kroz turbulentna razdoblja; prirodnih katastrofa, promjena klime, nestajanja civilizacija.... !
***
"Ovo je veliko čudo Sina,
Koje se nije dogodilo Zemlji
Od davnih dana.....
....Da je Sin,
Gospodar svih Bogova I Božica,
Koji boravi na nebu,
Sišao sa nebesa."
(Stih na glinenoj ploči iz Sumera)
SUMERI, MI I NIBIRU
Ono što je za savremene naučnike zbunjujuća novost, drevni Sumeri su znali prije 6.000 godina. Svoja su saznanja zapisivali na razne načine, između ostalog i na tzv. "glinene pločice" koje su, jednim dijelom i nekim čudom, ostale sačuvane do danas. Međutim, podaci koji se nalaze na tim pločicama neprihvatljivi su današnjim naučnicima, ne zato što im nisu zanimljivi ili vrijedni proučavanja, već zato što su u suprotnosti s njihovim, većinom, patrijarhalnim učenjem, zasnovanim prije svega na Darwinovim evolucijskim tezama i čovjeku nastalom od primata ili majmuna (!?).
Srećom, postoje iznimke vrijedne spomena. Prije svega, prerano preminuli, Carl Sagan, čovjek velikog otvorenog uma, koji se usudio prije dvadesetak godina, u svojoj fantastičnoj seriji (i knjizi) "Cosmos", spomenuti "... ogroman, tamni planet koji kruži dubinama Mliječnog puta, o kojem ne znamo gotovo ništa osim da na njemu postoji život..." (!). Tko se još sjeća predivnih putovanja na zamišljenom brodu - maslačkovoj pahuljici i preleta preko tajanstvenog planeta ?
Carl Sagan ispod "Krilatog Diska".
Dr. John Murray, britanski astronom, nakon opsežnih matematičkih izračuna, prvi se usudio objelodaniti podatke o postojanju velikog, nepoznatog planeta
u susjedstvu Sunčevog sistema, kao uzročnika neobičnih odstupanja u putanjama udaljenih kometa. Do istog su zaključka došli i fizičar Daniel Whitmire i astronomi američkog Sveučilišta u Luisiani. I to tek nedavno, 1999. godine.
Dr. Zecharia Sitchin, je naučnik koji svoja istraživanja, već više od pedeset godina,
ne usmjerava prema nebu već upravo suprotno, prema zemlji, kopajući po arheološkim nalazištima, proučava povijest zapisanu u drevnim narodima. Jedan je od rijetkih ljudi na svijetu koji može čitati sumersko pismo i, kao što sam kaže u Prologu svoje knjige "Dvanaesti Planet", svoj je život posvetio proučavanju Starog zavjeta, Knjige Postanka i povijesti drevnog Bliskog istoka; sumerskih, babilonskih, asirskih, hetitskih, kanaaskih i ostalih drevnih tekstova i epskih priča. Arheološka otkrića i odgonetavanje starih zapisa potvrđivali su ispravnost biblijskih aluzija na kraljevstva, gradove, vladare, hramove i običaje drevnih vremena. Stari Zavjet na više mjesta navodi : "Prijestolje Jahvea je u nebesima"... "Sa nebesa Gospodin gleda na Zemlju". Rukopisi drevnog Bliskog istoka, uključujući mnoštvo astronomskih podataka, nedvosmisleno govore o postojanju planete sa koje su stigli astronauti ili "bogovi". Svi drevni narodi vjerovali su u bogove koji su se spuštali na zemlju sa neba i koji su mogli sa zemlje poletjeti natrag u nebo.
***
"On je taj koji sjedi na krugu Zemaljskom ...."
(Prorok Izaia, veličajući Jahvea, Stari Zavjet)
***
"....Vidi moj prijatelju kako izgleda Zemlja !
Pogledaj more, na stranama planinske kuće.
Zemlja je zaista postala tek brežuljak,
Široko more je tek poput kade."
(Dio sumerske priče o kralju Etanu, koji je uzašao na nebo)
PLANET ILI RATNI BROD
Sva dosadašnja istraživanja, saznanja, pretpostavke, kalkulacije, tumačenja ili jednostavno naše želje o tajanstvenom planetu kao prebivalištu napredne rase u mnogome se mijenjaju posljednjih godinu-dvije. Postoji nekoliko verzija najnovijih istraživanja da se ne radi o "običnom" planetu, doduše netipične putanje, već o
planetu-zvjezdanom brodu, opremljenom za duga galaktička putovanja, ali i za ratovanja i odbranu.
Površno gledajući ovo izgleda poput nekog detalja iz SF filmova, no sve je mnogo kompleksnije i uvjerljivije od filma, a ne treba smetnuti s uma da filmska industrija uporno smišlja i najnevjerovatnije scenarije s ogromnim dolarskim budžetima. Pitanje za razmišljanje; tko i s kakvom namjerom !?
No, ovdje je riječ o planetu kojeg od milja zovemo Nibiru, iako mu daju razne nadimke i nazive; od Planeta X (!?), Tamne zvijezde, Smeđeg patuljka do 10. planeta (10. u našem sunčevom sistemu, iako taj planet uopće tu ne pripada). Dakle planet do 4 puta veći od Zemlje kruži eliptičnom putanjom unutar Mliječnog puta i u naš sustav ulazi, približno, svakih 3600 godina. Otuda i prisvajanje ovog kozmičkog putnika i svrstavanje u red planeta koje kruže oko Sunca. No, prema tvrdnjama nekih medija (u pravom smislu te riječi) Nibiru pripada "Galaktičkoj federaciji" naše galaksije (na Zemlji nazivane Mliječna staza) kao njen glavni predstavnik. Zbog svoje specifičnosti da kao planet putuje na razmjerno ogromne udaljenosti i tako dotiče mnoga područja galaktike Nibiru je odabran za svojevrsnog ambasadora i rasadnika civilizacija. Ako je Nibiru samo jedna stanica federacije gdje se nalazi baza !?
***
"Duboko u Visinama, On određuje svoj put;
Gdje svjetlost i tama nastaju."
(Psalam iz Knjige o Jobu - Z. Sitchin, "12 Planet")
Originalno, Nibiru je nastao raspadom zvijezde Sirius B i u toj koliziji odbačen u kozmos. Premalen da se zapali i tako postane novo sunce, poprima eliptičnu putanju privučen snažnijim tijelom, najvjerovatnije našim Suncem. U jednom trenutku daleke kozmičke prapovijesti prošavši sunčevim sustavom udario je u ogroman planet (Tiamat, prema sumerskim zapisima) koji mu se našao na putu i od tog sraza nastaje današnja Zemlja, Mjesec i pojas asteroida - "Nebeska narukvica".
Kako, kada i zašto je Nibiru nastanjen prvom civilizacijom ostaje enigma. Ali ono što nas vjerovatno više zanima od toga je pitanje što skori prolazak tog planeta znači za Zemlju. Da bi se to razumjelo potrebno je imati na umu tri ključne činjenice;
· Nibiru je planet do četiri puta veći od Zemlje koji u svom perigeju prolazi putanjom između Marsa i Jupitera,
· Nibiru je nastanjen naprednijom civilizacijom,
· Nibiru nije samo planet već i kozmički "brod" opremljen ogromnim brojem letjelica i oružja.
Nibiru je u jednom trenutku svoje povijesti iz obitavališta nižih životnih formi postao boravištem naprednije vrste kojoj je za život na takvom putujućem planetu bilo potrebno odgovarajuće okruženje u uvjetima dugotrajnog izostanka sunčeve svjetlosti. Planet je doslovno izdubljen i sav život je prebačen u njegovu utrobu, dok se na površini nalaze postrojenja te baze letjelica i oružja.
I dok nam sve ovo može izgledati čudno i nevjerovatno nije na odmet baciti pogled na naš divni planet i zaviriti pod površinu. Navodno je i Zemlja ispresjecana podzemnim tunelima, od kojih mnoge nisu izgradile poznate civilizacije. Razlog postojanja podzemnih boravišta na Zemlji, ako nisu namjenjeni iskapanju rudača, vjerovatno leži u potrebi skrivanja stanovnika u sigurnije okruženje dok se na površini planete događaju izvanredne okolnosti; npr. poremećaj sunčeve aktivnosti !?
utorak, 23. studenoga 2010.
Sjeverna Koreja napala Juznu - Proročanstvo Babe Vange?
| Sjeverna Koreja napala Juznu - Proročanstvo Babe Vange? | | |
| Utorak, 23 Studeni 2010 | |
|
Velika napetost Južna Koreja je nakon napada rekla da je uzvratila vatru i pripremila vojne lovce, te da "nehumani napad" krši prekid vatre iz 1953. godine, kojim je prekinut Korejski rat. Dvije zemlje su tehnički još uvijek u ratu, jer nikad nije dogovoren mirovni sporazum. Sukob je došao usred velikih napetosti zbog sjevernokorejske izjave o tome da imaju novo postrojenje za obogaćivanje urana, i samo šest tjedana nakon što je sjevernokorejski vođa Kim Jong Il imenovao svog sina, Kim Jong Una, kao nasljednika. Artiljerijski napad pogodio je mali otok Yeonpyeong, na kojemu se nalaze vojna postrojenja, kao i vrlo malo stanovništva, a koji je već ranije bio točka prijepora. Poginuo je jedan marinac, trojica su ozbiljno, a deset lakše ranjeni, javila je južnokorejska vojska. Stanovnici otoka brzo su se sklonili u 20 skloništa na otoku dok se sporadična paljba nastavljala. Krvav napad Napad se dogodio usred vježbi južnokorejske vojske. Sjeverna Koreja je upozorila da te vježbe moraju prestati, a tijekom vježbi se s otoka prema pučini ispalilo artiljerijske projektile. Nakon baraže sa sjevera, južnokorejska vojska ispalila je nekoliko vlastitih artiljerijskih projektila u suprotnom smjeru. Lokalna televizija YTN javila je kako je nekoliko civilnih kuća na otoku zapaljeno, te kako granate još uvijek padaju. Teška povijest Južnokorejski predsjednik Lee Myung-bak naredio je vladi da "čvrsto odgovori" na provokaciju, ali je također dodao da se treba osigurati da situacija ne eskalira. Lee je u uredu za hitne slučajeve okupio sve važne civilne i vojne dužnosnike. SAD je pozvao Sjevernu Koreju da "prestane sa svojim neprijateljskim postupcima", te dodao da podržava obranu Južne Koreje. Kina, glavni dobročinitelj Sjeverne Koreje, izrazila je svoju zabrinutost zbog slučaja, ali i pozvala sve strane da se smire. Zapadna granica između dvije Koreje dugo je vremena točka prijepora, jer ju Južna Koreja ne priznaje. Granicu je jednostrano iscrtao SAD 1953. godine, nakon završetka rata. Samo u zadnjih nekoliko godina dvije su Koreje vodile nekoliko krvavih sukoba oko granice. Dvije su zemlje u posebno napetim odnosima od ožujka, kad je potonuo južnokorejski ratni brod Cheonan. Kasnija istraga međunarodnog povjerenstva zaključila je da je brod potopljen sjevernokorejskim torpedom, ali Sjeverna Koreja negira svoju upletenost. Koji su razlozi novog sukoba dvije Koreje? BBC je donio listu mogućih razloga zbog kojih je došlo do nove izmjene vatre između Sjeverne i Južne Koreje na osporavanoj zapadnoj pomorskoj granici. Analitičari vjeruju da su šanse da su incidenti kao današnja artiljerijska baraža ili potapanje ratnog broda Cheonan izdvojene akcije vojske malo vjerojatne. Puno je vjerojatnije da im je cilj pojačati ugled i dominantan položaj mladog Kima. Incident osudili svi i pozvali na uspostavu mira Današnji incident između Sjeverne i Južne Koreje su osudili SAD, Rusija i Europska unije, dok su Kina i Japan izrazili svoju zabrinutost stanjem u regiji. Kina, bliska saveznica Sjeverne Koreje pozvala je na uspostavu stabilnosti i mira. "Nadamo se da će boje strane učiniti sve kako bi se uspostavio mir i stabilnost na Korejskom poluotoku", rekao je glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova Hong Lei koji je dodao kako se očekuju dodatne informacije o incidentu, prenosi AFP. Japanski premijer Naoto Kan je zbog incidenta sazvao hitni sastanak vlade s visokim časnicima. Premijer je kasnije objavio da je ministrima naložio da budu u stanju pripravnosti u slučaju "neočekivanoga razvoja događaja", ali i da pokušaju skupiti što više podataka o današnjem incidentu. Za Japan Sjeverna Koreja predstavlja vojnu opasnost zbog svojega nuklearnog i raketnog programa, pa su zbog toga i odnosi među tim dvjema državama već godinama napeti. Lavrov upozorio da incident može prijeći u rat SAD, saveznica Južne koreje oštro je osudila sjevernokorejski napad te je pozvala Pjongjang neka prekine vojni napad i poštuje prekid vatre iz 1953. godine kojim je završen korejski rat. Glasnogovornik bijele kuće, Robert Gibbs je dodao kako je SAD u bliskom odnosu sa svojom saveznicom Južnom Korejom "za čiju obranu, ali i održanje regionalnog mira i stabilnosti, će sve učiniti". Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je sjevernokorejsko pucanje oštro osudio i pozvao na prekid nasilja. Lavrov je nemire nazvao "ogromnom nesigurnošću" koja lako može prijeći u oružani konflikt. Visok predstavnica Europske unije Catherine Ashton osudila je sjevernokorejski incident i pozvala Pjongjang da se suzdrži aktivnosti koje će povećati napetost. I NATO savez je osudio napad , a glasnogovornik Cameron Romero je najavio da će NATO savez pozorno pratiti razvoj događaja na korejskom poluotoku.
Proročanstva Babe Vange
Baba Vanga je bila predvidjela početak Drugoga svjetskog rata, potonuće ruske nuklearne podmornice Kursk: "Potkraj stoljeća, u kolovozu 1999. ili 2000., Kursk će prekriti voda i svijet će plakati nad tim." Riječima "Strava, strava! Američki blizanci past će nakon što ih napadnu čelične ptice, vukovi će zavijati u grmlju, nevina krv bit će prolivena" vidovnjakinja je predvidjela napad na Svjetski trgovački centar 11. rujna 2001. Blizanci su doista srušeni, i to u vrijeme mandata predsjednika Busha čije prezime u prijevodu znači znači grm.
2010. - Početak 3. svjetskog rata. Rat će početi u studenome 2010. i završit će u listopadu 2014. Počet će kao običan rat, zatim će biti upotrebljeno prvo nuklearno, a zatim i kemijsko oružje. 2011. - Kao rezultat radioaktivnih padavina, na sjevernoj polutci neće ostati ni životinja ni biljaka. Muslimani tada počinju kemijski rat protiv preostalih Europljana. 2014. - Većina ljudi patit će od čireva, raka kože i drugih kožnih bolesti (kao posljedica kemijskog rata) 2016. - Europa je skoro bez ljudi 2018. - Kina postaje nova svjetska sila. Zemlje u razvoju prestaju biti eksploatirane i postaju eksploatatori 2088. - Nova bolest se pojavila - starenje za nekoliko sekundi Izvor: vrilo.com
|
četvrtak, 18. studenoga 2010.
Je li Adolf Hitler izradio leteći tanjur?
Kako su se Hitlerove vojne snage na frontu počele raspadati kod Staljingrada i u Sjevernoj Africi, on je povećavao pritisak na svoje znanstvenike da izrade super oružje kojim će dobiti rat. Neki od tih oružja, kao rakete V2 su došle prekasno da bi se išta promijenilo, dok neki ambiciozniji projekti nikada nisu sišli sa crtaće ploče. Ideja o izgradnji "letećeg tanjura", koji bi trebao bombardirati London i New York, bio je jedan od onih za koje se mislilo da nikada nisu zaživjeli.
Znanstvenici izradili prototipove koji su letjeli
No, sada neki tvrde kako su Hitlerovi znanstvenici uspjeli dizajnirati takvu letjelicu te su s projektom došli toliko daleko da je prototip mogao letjeti. Program izgradnje takve letjelice vodio je SS-ov časnik Hans Kammler, a u njemačkom znanstvenom časopisu PM stoji kako su eksperimenti bili vrlo uspješni.
Navode se čak i citati svjedoka koji su vjerovali da su vidjeli njemački "leteći tanjur" iznad Temze 1944. godine. "Amerikanci su isto ozbiljno vjerovali da takvo oružje postoji", stoji u članku znanstvenog časopisa. U to vrijeme je New York Times pisao u misterioznom "Letećem disku" i objavio fotografije letjelice koja je letjela iznad gradskih nebodera.
Znanstvenici u Kanadi 1960. godine uspjeli rekonstruirati letjelicu
PM kaže da su Nijemci nakon rata uništili dokumente o svojim aktivnostima, ali 1960. godine su stručnjaci za NLO u Kanadi uspjeli ponovno izraditi letjelicu koja je, na njihovo zaprepaštenje, radila. Projekt se zvao Schriever-Habermohlova shema. Schriever je bio mehaničar i testni pilot, a Habermol je bio mehaničar. Obojica su bili od 1941. do 1943. godine bili smješteni u Pragu.
Saveznički zatvorenici tvrdili su da su vidjeli srebrni "leteći tanjur" koji je bio širok šest metara. Inženjer na projektu Joseph Andreass Epp je kazao da su izgradili 15 prototipova letjelice. Nakon rata su mnogi njemački znanstvenici radili na američkom svemirskom programu.
nedjelja, 17. listopada 2010.
Holografski svemir - paralelni svemir
Kod holografskog modela najviše uzbuđuje to što je dao smisao širokom spektru pojava (poput telepatije, vidovitosti, psihokineze...) koje su toliko neshvatljive da ih se u pravilu svrstavalo izvan područja znanstvenog razumijevanja. U sklopu holografskog modela paranormalna i mistična iskustva su objašnjiva.
Michael Talbot, autor knjige Holografski svemir, objašnjenje ove teze započeo je ovako:
"U filmu Ratovi zvijezda avantura Lukea Skywalkera započinje kada iz robota R2D2-a izađe zraka svjetlosti i projicira minijaturnu trodimenzionalnu sliku princeze Leije. Luke, skamenjen od čuda, gleda dok skulptura svjetlosti nalik duhu moli nekoga po imenu Obi-wan Kenobi da joj dođe u pomoć.
Slika predstavlja hologram, trodimenzionalni prikaz napravljen pomoću lasera, a tehnološka magija potrebna da se izrade takve slike izvanredna je.
Međutim, ono što još više začuđuje jest činjenica da neki znanstvenici počinju vjerovati kako je i sâm svemir neka vrsta divovskog holograma, sjajno detaljizirana iluzija, ni manje ni više stvarna od slike princeze Leije koja navodi Lukea na njegovu potragu.
Drugim riječima, postoje dokazi koji ukazuju na to da su naš svijet i sve u njemu – od snježnih pahuljica do stabala javora, zvijezda padalica i elektrona u vrtnji – također samo slike nalik duhu, projekcija iz razine stvarnosti koja je u toj mjeri izvan naše da je doslovno izvan i prostora i vremena.
Autori ove teorije, David Bohm i Karl Pribram, do svojih su zaključaka došli neovisno jedan od drugoga, radeći u dva vrlo različita smjera.
Bohm se u holografsku prirodu svijeta uvjerio tek nakon godina nezadovoljstva zbog nemoći standardnih teorija da objasne sve pojave u kvantnoj fizici, dok je Pribrama uvjerio neuspjeh standardnih teorija mozga u objašnjavanju različitih neuropsiholoških zagonetki.
Međutim, nakon što su došli do svojih stajališta, Bohm i Pribram ubrzo su uvidjeli da holografski model objašnjava i brojne druge misterije, uključujući i očiglednu nemogućnost bilo koje teorije, bez obzira koliko opsežne, da na bilo koji način razjasni sve pojave u prirodi; sposobnost pojedinaca koji čuju samo na jedno uho da odrede smjer iz kojega dolazi zvuk; našu sposobnost da prepoznamo lice čovjeka koga nismo vidjeli dugi niz godina, čak i ako se dotična osoba u međuvremenu bitno promijenila."
Za vrijeme dok su Bohm i Pribram razmatrali holografsku teoriju, još je nekoliko istraživača došlo do sličnog zaključka. Evo nekoliko primjera:
Kenneth Ring
1980. godine psiholog Kenneth Ring sa Sveučilišta Connecticut izašao je u javnost s tvrdnjom da bi se iskustva tik do smrti mogla objasniti holografskim modelom.
Ring, predsjednik Međunarodnog udruženja za istraživanja iskustava tik do smrti, smatra da takva iskustva, kao i sama smrt, u stvari nisu ništa drugo od prebacivanja svijesti osobe s jedne razine holograma stvarnosti na drugu.
| Stanislav Grof |
| 1985. godine dr. Stanislav Grof - voditelj psihijatrijskih istraživanja u Centru za psihijatrijske studije u Marylandu, i profesor asistent na Medicinskom fakultetu Johns Hopkins - objavio je knjigu u kojoj je iznio zaključak da su postojeći neurofiziološki modeli mozga neprikladni, te da samo holografski model može pružiti objašnjenja za pojave kao što su arhetipska iskustva, susreti s kolektivnim nesvjesnim i druge neobične pojave koje se javljaju u promijenjenim stanjima svijesti. |
1987. godine na godišnjem susretu Udruženja za proučavanje snova održanom u Washingtonu, fizičar Fred Alan Wolf održao je govor u kojem je ustvrdio da holografski model objašnjava svjesne snove (neobično živi snovi u kojima sanjač shvaća da je budan).
Wolf vjeruje da takvi snovi, u stvari, predstavljaju posjete paralelnim stvarnostima, te da će nam holografski model u konačnici dopustiti razvitak «fizike svijesti» koja će nam omogućiti sveobuhvatnija istraživanja tih razina postojanja na drugim dimenzijama.
| F. David Peat |
| 1987. godine dr. F. David Peat, fizičar sa Sveučilišta Queen's u Kanadi, u svojoj knjizi Sinkronicitet most između materije i uma iznio je tezu da se sinkroniciteti (podudaranja koja su toliko neobična i toliko psihološki smislena da se čini kako nisu rezultat pukog slučaja) mogu objasniti holografskim modelom. Peat smatra da su takve podudarnosti u stvari 'pukotine u strukturi stvarnosti' te da su naši misaoni procesi mnogo povezaniji s fizičkim svijetom nego što se dosad mislilo. |
ELIKSIR ŽIVOTA
CRNO ZLATO
Kome treba skupa nafta?
Potrošnja nafte u SAD je čak 25 odsto čitave svetske proizvodnje. Sjedinjene Države danas uvoze šest od svakih deset barela nafte i dva od svakih deset kubnih metara gasa. Do 2020. SAD će uvoziti osam od svakih deset barela nafte i četiri od svakih deset kubnih metara gasa. Ovo je tvrdnja jednog izveštaja američke vlade. Vodeći naftni trgovci su pod komandom porodica Rotšild, Rokfeler i holandske kraljevske porodica, koje su, takođe, i glavni deoničari američke privatne centralne banke FED. Sa druge strane, mogućnost da Saudijska Arabija izgubi status najvećeg proizvođača nafte u svetu, znači da se gubi kontrola nad podlogom koja američkom dolaru garantuje vrednost. I tu Rusi postaju problem "broj jedan" jer ih prestižu.
Zakon tržišta po kome ponuda i potražnja diktiraju cenu ne važi kada je u pitanju nafta. Iako je u opticaju nekoliko priča o pravim razlozima za njeno poskupljenje, čini se da je samo ono što se u globalnim medijima ne pominje - najbliže istini. Evo tog razloga.
Kada je Tomas Gold, profesor američkog "Kornel univerziteta" početkom devedesetih godina XX veka, objavio svoju knjigu "Duboka vrela biosfera" (The Deep Hot Biosphere), izneo je tezu da je život potekao iz vrele dubine zemljinog plašta (mantle), gde nema ni kiseonika, ni vazduha. Plašt obuhvata dubinu od 2900 kilometara ispod Zemljine kore. U njemu se nalazi "podzemaljska oblast" koja je veće mase od čitave biosfere sa svim živim bićima na površini planete. Gold je smatrao da živi organizmi koji postoje u ovaj "dubokoj vreloj biosferi" nisu ni biljke, ni životinje - već bakterije koje se razmnožavaju baš u vrelini i hrane se ugljovodonikom, odnosno prirodnim gasom i kamenim uljem.
Tako, ovo kameno ulje (petroleum) zapravo nije organskog porekla, već deo "praiskonskog materijala" od koga je i sama Zemlja napravljena pre nekih 4.5 milijardi godina. Petroleum skoro uvek sadrži biološki inertan helijum.
Vodonik i ugljenik pod visokim pritiskom i temperaturom, kakvi su postojali u Zemljinom plaštu prilikom formiranja planete, stvorili su molekule ugljovodonika koji su postepeno bili istiskivani na gore, ka Zemljinoj kori. Ovako potisnuto kameno ulje i gas prolazili su kroz pukotine u sedimentnim stenama da bi se onda u jednom delu, kada su naišli na granit, zadržali tu zarobljeni u podzemnom rezervoaru. To su danas poznata nalazišta sirove nafte.
Ako je ova teza tačna, znači da nafte praktično ima svuda, u svakom dvorištu, ali je samo potrebno kopati mnogo dublje. (Pod uslovom da imate tehnologiju za ovo).
Goldovu teoriju je najžešće osudila grupa ruskih naučnika koji su ga nazvali "običnim plagijatorom". Tomas Gold (umro 2004.) je inače perfektno znao ruski jezik. To mu je pomoglo da još sedamdesetih godina pročita veliki broj naučnih radova ruskih i ukrajnskih naučnika objavljenih i u udarnim ruskim medijima o neorganskom poreklu nafte.
Najbolji materijal bile su beleške o ovim istraživanjima date u oko 200 dokumenata. Jedna takva studija je nazvana: "Uloga metana u formiranju mineralnih goriva", koju je napisao A.D. Bondar još 1967.
Ruski i ukrajnski naučnici su ovu teoriju o neorganskom poreklu nafte razvili odmah nakon Drugog svetskog rata kada su utvrdili da visok pritisak, neophodan za stvaranje nafte, postoji samo duboko u Zemljinom plaštu i da ugljovodonični sadržaji u sedimentnim stenama ne pokazuju dovoljno organskog materijala da bi pokrili ogromne količine kamenog ulja nađenog u poznatim naftnim poljima.
Kada se vremenom iz ovih poznatih rezervoara vadi sirova nafta, pritisak polja se blago smanjuje, pa to omogućava da se nove količine sirove nafte iz ultra-duboke naslage u plaštu ponovo uzdignu i napune postojeće naftno polje.
Ruski naučnici su u svojim radovima o ultra-dubokim bušotininama, kao npr. "White Tiger" u Vijetnamu, dali veoma grubu procenu o brzini dotoka kamenog ulja, 20 do 30 posto manju nego što je brzina eksploatacije nafte na najvećim bušotina na Srednjem Istoku.
To znači da bi reduciranjem brzine vađenja nafte u postojećim saudijskim i iračkim bušotinama za 30 odsto, eksploatacija u ovim nalazištima mogla biti večna, jer bi se gornji sloj u rezervoaru stalno dopunjavao istiskivanjem novih količina iz plašta.
Aleksej Milkov, ruski stručnjak za naftu koji sada radi za BritishPetroleum u Hjustonu, kaže da je o uzroku nastanka nafte mnogo šire diskutovano još u Sovjetskom Savezu. On primećuje da u Americi niko od naučnika uopšte ne sumnja u postanak nafte na način kako je to do sada učeno.
Zapadni mediji, međutim, ostali su uzdržani od javnog publikovanja ovih tvrdnji. Svetska naftna industrija, pod kontrolom moćnih naftnih kartela, doživala bi težak udarac ako bi se otkrilo da nafte praktično ima svuda i da je svaka država koja bi uspela da usavrši tehnologiju dubokog bušenja mogla da dođe u posed jeftine nafte.
Ali, ono što je dobro za narod, predstavlja gubitak za naftnu oligarhiju koja od skupe nafte, ne samo da ima ogroman profit, već su počeli da je tretiraju kao zlato u robno novčanoj razmeni.
Crno zlato
Naime, početkom sedamdesetih godina (tačnije 1973.) SAD su sklopile "gvozdeni" ugovor sa Saudijskom Arabijom, koja je tada bila najveći proizvođač nafte na svetu (oko 25 odsto ukupne svetske proizvodnje). Suština ugovora bila je da nafta na svetskim berzama, koju je prodavao OPEK, može biti kupovana samo za američki dolar i niti za jednu drugu monetu. Tako je američki dolar, umesto zlatne podloge dobio naftnu podlogu, a nafta je postala crno zlato. Niko nije mogao od OPEK-a da kupi naftu ukoliko prethodno nije kupio američke dolare.
SAD su tako od 1973. preko svoje centralne banke FED emitovale dolare (zeleni papir), a čitav svet je grozničavo davao amerikancima svoju robu i sirovine u zamenu za ovaj zeleni papir. Količina emitovanih dolara zavisila je, ne od privredne snage SAD, već od procene bankara kolike su potrebe za naftom zemalja koje su naftu kupovale na obe naftne berze - u Njujorku i Londonu.
Praktično je čitav svet od tada počeo da radi za SAD, a oni su samo emitovali dolare i prodavali ih u zamenu za robu i sirovine.
Ovako profitabilan tip trgovine, zasnovan na uceni, u koji se "najmoćnija sila sveta" ugradila lagodno ubirajući stvarne vrednosti i robu čitavog sveta, za posledicu je imao hiper produkciju dolara. Bankarska gramzivost nema granica, posebno ako se otrgne kontroli.
Da nešto sa emitovanjem dolara nije u redu može se danas videti iz podatka da FED već tri godine ne objavljuje koliko dolara postoji u opticaju.
Privatni bankarski kartel koji kontroliše američku centralnu banku, FED, vodio je decenijama svoju politiku koristeći praktično čitav američki narod kao svoje robove kockajući se pri tome njegovim radom, imovinom i ušteđevinom, na ogromnom ruletu nazvanom svetska berza. Igrali se i sfućkali ogroman novac, stavljajući sve prave vrednosti pod svoju kontrolu, dok su narodu prodavali kredite od zelenog papira. Da bi pravili što veći profit, naterali su Amerikance da prosto gutaju naftu, kao kljukana guska. Svako zrno je donosilo ogroman profit.
Potrošnja nafte u SAD je 25 odsto čitave svetske proizvodnje. SAD danas uvoze šest od svakih deset barela nafte i dva od svakih deset kubnih metara gasa. Do 2020. SAD će uvoziti osam od svakih deset barela nafte i četiri od svakih deset kubnih metara gasa. Ovo je tvrdnja jednog izveštaja američke vlade. Vodeći naftni trgovci su pod komandom porodica Rotšild, Rokfeler i holandske kraljevske porodica, koje su, takođe, i glavni deoničari američke privatne centralne banke FED.
Sa druge strane mogućnost da Saudijska Arabija izgubi status najvećeg proizvođača nafte u svetu, znači da se se gubi kontrola nad podlogom koja američkom dolaru garantuje vrednost. I tu Rusi postaju problem "broj jedan" jer ih prestižu.
Rusi pretekli Saudijsku Arbaiju
Komunistički Sovjetski Savez nije bio isto što i kapitalističke SAD u kojima je korisno samo ono što donosi profit. Ako nema profita, nema naučnog istraživanja, nema novih tehnologija.
Tako su Rusi i bez profita razvili tehnologiju dubokog kopanja nafte još pre trideset godina i uspešno je primenili u Kaspijskom moru, zapadnom Sibiru i u basenu Dnjepar Donets.
Još 1970. Sovjeti su počeli sa kopanjem na poluostrvu Kola. Ultra-duboka bušotina SG-3, je dostigla rekord od 12.270 m. Od tada su ruski naftni giganti, uključujući Yukos, iskopali više od 310 super-bušotina i počeli iz njih da vade naftu.
Pored ovoga ruski naučnici primenili su i tehnologiju kojom se "iscrpljena" nalazišta ponovo aktiviraju.
Naime, istina je da se obim proizvodnje iz svake pojedinačne bušotine smanjuje polako sa godinama eksploatacije. Razlog tome nije iscrpljenost rezervoara, koji se očito stalno puni iz plašta, već začepljenost naftnim blatom. Ovo se mnogo puta pokazalo, jer je na istom nalazištu u neposrednoj blizini rađena nova bušotina i nafta je krenula. Međutim, obrazloženje za novu bušotinu za američke koropracije uvek je isto: "iscrpljenost nalazišta".
I dok Amerikanci odmah kreću u kopanje nove bušotine, kako im se profit od eksploatacije ne bi umanjio, Rusi su pribegli neprofitabilnom procesu čišćenja.
Za to vreme, bušotina nije u eksploataciji, a sam proces čišćenja košta još dodatnih nekoliko milona dolara.
Tako su Rusi za deset neprofitnih godina oživeli hiljade starih nalazišta nafte, dok su Amerikanci grozničavo bušili nove.
Godine 1990. Amerika je trošila šest miliona barela dnevno dok je Rusija trošila 8.4. Danas, Amerikanci konzumiraju devet miliona, dok su Rusi reducirali potrošnju na 3.2 miliona. I naravno, ostali sa punim naftnim poljima.
Ova strategija razvoja ruskih energetičara, išla je na dugi razvojni period ne obazirući se isključivo na profit. Tako je 2003. Rusija pretekla u proizvodnji nafte Saudijsku Arabiju, a ruski Yukos postao vodeći proizvođač nafte u svetu. Rusija je tako sada na putu da postane vodeće svetska sila u proizvodnji i prodaji nafte, dok je zapad u grozničavom nastojanju da otvori što više bušotina iz poznatih izvorišta ubirajući u svakom trenutku profit.
Zato je agent korporativnog biznisa sa Vol Strita Mikail Hodorkovski dobio zadatak da se po svaku cenu dočepa kontrolnog paketa akcija u Yukosu. Hodorkovski je na prevaru to i uspeo, i trebalo je samo da svoj udeo od 13. 5 milijardi dolara proda Amerikancima. Putin ga je u ovome sprečio, strpavši ga u zatvor, zbog neplaćanja poreza. Ovaj paket akcija je samo nekoliko dana pre hapšenja Hodorkovski uspeo da "proda" svom "starom prijatelju" Jakobu Rotšildu. Ostatak Yukosa je preuzeo Rosnjeft, koji sada pokušava da ogromnim zajmom od preko 20 milijardi dolara kod najmoćnijh bankara Vol Strita ojača svoju poziciju i proguta ostatke Yukosa kupujući njegove dugove. Rusija pak planira da Rosnjeft potpuno privatizuje, i da najunosnije poslove u proizvodnji i prodaji nafte poveri državnom Gasporomu.
Naravno, ruski premijer Putin je, dok je bio predsednik, zbog ovoga naišao na žestoke kritike zapadnih "demokrata" zbog "gušenja tržišta i privatne svojine" u Rusiji.
Ovo automatski znači da Saudijska Arabija, koja je glavni garant prodaje nafte isključivo u američkim dolarima, tu poziciju gubi, što za SAD i njenu monetarnu politiku predstavlja katastrofu. Trilioni bezvrednih dolara u tom slučaju biće vraćeni u SAD, a Amerikancima sledi teška inflacija.
Naravno, naftni trgovci i bankarski kartel sa Vol Strita pokušaće sve da svoj biznis izvuku i da se kao novu rezervnu svetsku monetu ponude respektabilni evro koji oni već kontrolišu (jer na politiku ECB ne može da utiče ni jedna država članica EU) pod uslovom da EU bude dovoljno velika i ekonomski jaka da preuzme ulogu nove svetske imperije. Tako su zapravo bankari sa Vol Strita kreatori EU koja će imati preko 500 miliona stanovnika. Što više robova i što jača ekonomija, jača će biti i moneta. Zato i srpska ekonomija mora biti pod kontrolom EU odnosno Vol Strita i zato su potrebne političke marionete koje danas funkcionišu kao "srpska vlada" rasprodajući nacionalnu ekonomiju.
Kao kockari koji su grozničavo ubacivali novac na rulet, oni bi da promene žetone za igru i nastave dalje. Napravljene dugove i loše investicije će platiti američki narod, a američka vojska koja je izuzetno moćna i još upotrebljiva, biće stavljena pod okrilje međunaronog vojnog saveza NATO, kojim takođe upravljaju ljudi sa Vol Strita.
Oligarhija sa Vol Strita mora imati i kontrolu nad najvećim nalazištima nafte i sprečiti svakoga ko pokuša da buši u svom dvorištu, što znači da NATO vojska, mora biti stalno u pripravnosti. Naravno, javnosti će se ova stalna pripravnost pravdati opasnošću od globalnog terorizma. Intervencije NATO vojske će se nazivati mirovnim misijama, a lideri zemalja koji pokušaju da buše u svom dvorištu će biti proglašavani opasnim diktatorima. Darfur je najnovije opasno "dvorište".
Uprkos činjenici da su američke obaveštajne strukture znale za rusko dostignuće sa ultra-dubokim naftnom proizvodnjom još osamdesetih godina, očigledno je da je ovo bio spor i skup način dodavanja u nacionalne naftne rezerve sa ovakvim apetitom za benzinom. Za privatni korporativni biznis, ovo je bilo neprofitabilno i išlo se samo na brzu zaradu.
Sada, kada je potrošačka mašina u SAD potpaljena, i guska naviknuta na kljukanje, potrebe za naftom rastu prebrzo, ali rezerve novca su konačno ispražnjene. Jednostavno, neke zemlje neće više da daju svoju robu za dolare, već traže stvarne vrednosti. Amerika može da bira da prepolovi svoju potrošnju benzina, ili da ga pokrade od nekog drugog nasilno, kao što je to učinjeno sa iračkom naftom. To znači konstantni rat - do kraja. Taj kraj može biti samo uvođenje u rat sa Kinom ili rasplamsavanje ratnog požara na područiju Indokine.
To je politička igra danas. Novac za nove ratove će se izvući podizanjem cene nafte.
Grozničavo je zato nastojanje Vol Strita da se otvori još jedan novi ratni sukob u Iranu, koji planira da otvori sopstvenu naftnu berzu i prodaje naftu Kini i to možda za juan. Takođe, treba sprečiti naftovod u izgradnji koji ide od Irana ka Indiji. Priča o namerama Irana da izgradi nuklearno oružje je, naravno, samo zgodna priča za javnost, kao što je bila i zgodna priča o oružju za masovno uništavanje koje je bilo u posedu Sadama Huseina. Jedino oružje koje je ovaj bivši plaćenik CIA imao bilo je hemijsko i biološko oružije koje su mu Amerikanci prodali za vreme iransko-iračkog rata. A onda se otrgao kontroli i planirao da naftu prodaje za evre favorizujući francuske naftne kompanije. Američke i britanske je najurio. Nova iračka marionetska vlast to sada namerava da ispravi i ponovo favorizuje britanske i američke kompanije.
Rat u Iraku je već premašio cenu od jednog triliona dolara, što će američki građani takođe morati da plate. Sada se vrše pripreme za Iran, ali uz izglede da SAD tu prođu kao u Iraku. Zato su neke azijske zemlje možda mnogo bolje, na primer Kambodža, Vijetnam, Tailand…
Kina i Rusija takođe imaju ambicije da rublju i juan postave kao monetu u trgovini naftom, zato vešto izbegavaju sve provokacije koje bi ih uvele u bilo kakav ratni konflikt sa SAD. Posebno onaj koji bi se vodio na Srednjem Istoku ili možda na Balkanu. Sa kim ratovati? Sa američkim narodom, koji je žrtva iste profiterske družine? Pravi rat koji Rusija i Kina vode u ovom trenutku odvija se u oblasti finansija i lomljenju finansijske mreže Vol Strita i to pomoću jakih državnih investicionih fondova. Kada ova oligarhija sa Vol Strita počne da posrće, Rusija i Kina će dobiti najboljeg saveznika - američke nacionaliste.
Tako rast cene nafte, zapravo pokazuje pad vrednosti dolara i najavljuje dolazak teške krize u SAD.
Kako Amerikancima reći istinu?
Trista miliona građana SAD naviknutih na udoban život i visok standard (glumci i sportisti zarađuju desetine miliona dolara) nimalo nije lako svesti na realni nivo ekonomske moći zemlje. Danas je prezaduženost SAD u svakom pogledu ogromna. Državni dug SAD je danas preko devet i po triliona dolara. Tačnije 10. jula je iznosio 9.502.200.154.758.00. Ukupan dug je preko 40 triliona. Bruto društveni proizvod je jedva preko 13 triliona, a ogroman deo proizvodnje je izmešten na daleki Istok zbog jeftinije radne snage.
Kako Amerikancima, koji su decenijama terani da rade kao robovi i po 12 sati dnevno, reći da proizvod njihovog rada i njihova ušteđevina, njihovi penzioni i zdravstveni fondovi jednostavno više ne postoje? Decenijama bildovani, drogirani, zabavljani seksom i fitnesom zaglupljivani Amerikanci su postali teške žrtve bankarske pohlepe. Destine miliona ljudi bi mogli da pobesne, pri čemu ogroman broj njih poseduje oružije.
Zato je napravljana posebna konstrukcija koja treba da opravda drastično poskupljenje nafte u narednih 20 do 40 godina (u stvari drastičan pad vrednosti dolara ) I tešku recesiju. Sa tim će ići i povećana cena hrane. Priča tako kaže da nafte ima sve manje, da su nalazišta iscrpljena i ratovi za naftu obeležiće ovaj 21 vek. Onda će doći ratovi za vodne resurse, za hranu, problem sa promenom klime itd.
"Tajni dokument" koji potvrđuje iscrpljenost naftnih nalazišta je napravljen pod nazivom "PEAK OIL" (Naftni vrhunac) i prosleđen u Belu kuću gde trenutno sedi baš ekipa iz naftnog biznisa: porodica Buš, potpredsednik Ričard Dik Čejni i Kondoliza Rajs. Zarad profita svojih naftnih kompanija, oni će lako pokrenuti američku vojsku u svaki kutak planete.
"Otkriće" ovog dokumenta pripada izvesnom Majku Rupertu, bivšem agentu CIA, a sada slobodnom novinaru i publicisti. Rupert je odmah nakon terorističkog napada na kule STC u Njujorku i Penntagon (11. septembra 2001.) izneo u svojoj knjizi "Prelažanje Rubikona" svoju fantastično "hrabru" pretpostavku da je ovaj napad aranžirala američika vlada odnosno američki potpredsednik Dik Čejni, kako bi pokrenuo vojne akcije širom sveta, a sve pod izgovorom "borbe protiv terorizma". Majk Rupert tvrdi da je Čejni to učinio nakon što mu je predočen izveštaj "Peak Oil". Potpredsednik Čejni je godinama bio izvršni direktor moćne kompanije Halibartonkoja je najviše i profitirala ratom u Iraku, dobivši i najunosnije građevinske poslove u obnovi Iraka. Obnovu naravno plaćaju američki poreski obveznici, a zarađuju privatne ugovorne kompanije.
Najbolji političari i u Americi su oni koji vole novac i koji bez državne funkcije nisu niko i ništa ili samo loši biznismeni....

