------------------------------------------------------------------------
Ako i dalje želim ostati vjeran svojoj " NOVOJ TEORIJI", koja tumači i podržava savršeni sklad gibanja nebeskih tijela u svemiru; - Dužan sam detaljno pojasniti moje negiranje magnetnih polova na planetima Sunčeva sustava. Znanstvenici raspolažu sa zanimljivim podatcima o magnetnim polovima pojedinih planeta, ali isto tako; - ti se podatci suprotstavljaju logičnim zaključivanjima i tumačenjima pojave tog fenomena uopće.
Kako je moguće da planeta Venera nema magnetne polove dok ih naša Zemlja ima?
Kako je moguće da ti isti polovi privlače samo magnetnu iglu dok na ostale metale uopće ne djeluju?
Kako je moguće razumjeti da privlačna sila tih polova nije veća ako se krećemo bliže jednom od polova?
Ne samo to! - Naprotiv, mjerenja su pokazala da je ta sila sve manja ako se primičemo samom polu!
Snaga magnetne sile sjevernog pola - na našem području - toliko je izračena i jaka da bi bilo logično zaključiti kako stanovnici skandinavskih zemalja moraju u kući sve igle držati zavezane; - kako im nebi pobjegle na sjeverni pol.
Evo kako ja tumačim fenomen ponašanja magnetne igle koja uvijek nastoji da se usmjeri prema polovima naše planete:
Ja tvrdim da samo one planete koje imaju dovoljno brzu rotaciju oko svoje osi bilježe fenomen magnetne igle.
Uzimam za primjer naše Zemlje i s njom usporedjivam ostale planete kako bi utvrdio pravo ponašanje magnetne igle na njima.
Prije svega, spomenuti ću nekoliko primjera koji uzrokuju promjenu u gibanju pojedinih tijela na Zemlji, a iste promjene su nastale isključivo zbog brze rotacije Zemlje oko svoje osi.
1. - Meteorolozi su još davno ustanovili da ciklonalni oblaci koji se kreću od Ekvatora prema sjeveru moraju skretati u desno, prema istoku, iz razloga što svojim kretanjem stalno prelaze iz veće zemljine rotacione brzine u područje manje rotacione brzine.
Koliko će ta snaga inercije biti izražena; - ovisit će o masi ciklone i njenoj brzini kretanja prema sjeveru.
2. - Poznato je da sve rijeke koje teku od sjevera prema Ekvatoru podadiru svoju desnu obalu upravo iz istog razloga:
Naime, vodena masa koja se kreće kroz svoje korito - iz trena u tren - stalno mijenja područje zemljine rotacione brzine u odnosu na pojedine točke svoga korita, i zato; sama inercija vodenu masu skreće u desno. U ovome slučaju pojedine točke korita kreću se brže od svoje vodene mase.
Evo sličan primjer:
Zamislimo jednu cijev koja je duga od jadranske obale, preko cijele Hrvatske, pa sve do Slavonije na sjeveru. Omogućimo joj da lebdi iznad površine zemlje - bez ikakvog otpora zraka. Cijev smo postavili sjever - jug i svaka točka na njoj ima različitu brzinu rotiranja oko zemljine osi. Dole, na jugu cijevi, postavimo u nju jednu kuglu ili više njih, koje su već spremne da ih pokrenemo nekom neodređenom brzinom.
Što će se dogoditi?
Kugle na svom putu prema sjeveru ponašati će se isto onako kako se ponašala ciklona i ona rijeka u svome koritu. Dakle, sama masa tih kugli nastojati će pomjeriti cijev u desno što će joj i uspjeti jer smo cijevi prethodno eliminirali svaki otpor.
Pokušajmo sada tim istim kuglama, kroz tu istu cijev, povećavati brzinu kretanja i s razmjerno brzini kretanja smanjivati ćemo im masu. Logično je zaključiti da će brzina nadomještati masu, ili obrnuto, i da ćemo na kraju dobiti isti učinak, ako ne; - onda će mo dobiti približno isti rezultat što će nam opet biti sasvim dovoljno.
Nastavit ćemo tim kuglama smanjivati masu do same krajnosti, isto tako ćemo im povećavati brzinu kretanja do brzine silnica u magnetnoj igli:
Evo, na kraju smo dobili veliku magnetnu iglu, koju možemo smanjiti do te mjere kako bi stala u običan kompas. Ovo dokazuje da magnetni polovi uopće ne postoje; - već je sila skretanja magnetne igle posljedica rotacije Zemlje oko svoje osi!
-------------------------------------------------------------------------------
Ovaj uvodni tekst u raspravu ima smisla, ali i nedostataka. Neobično je to da jedan kraj magnetske igle uvijek pokazuje sjever, a drugi jug, bez obzira na to da li se nalazimo na sjevernoj ili južnoj zemljinoj polutci.
Mene više zabrinjava podatak koji sam pročitao u udžbeniku iz tehničkog odgoja, tamo negdje u dalekim 80 godinama prošlog stoljeća ( ne baš tako davno).
Riječ je o tome da magnet odnosno permanentni magnet u svemiru gubi magnetaka svojstva.
Da li ja "slučajno" nisam više naletio na taj podatak, ili je taj podatak netočan , više nisam siguran.
Ali moram napomenuti da sam završio elektrotehničku školu i elektrotehnički fakultet u Splitu, te smo se dosta bavili magnetizmom i elektromagnetizmom.
Po ovoj teoriji, permanentni magnet se van zemljinog "magnetskog" polja pretvara u "studen kamen" bez ikakvih magnetskih svojstava. Za razliku od njega, elektromagnet u svemiru zadržava normalno svoja magnetska svojstva.
Mjerenjem zakretnog moments igle (npr. kompasa) možemo zaključiti da je magnetsko polje zemlje prilično slabašno (tok).
Kako onda objasniti neodimijeve magnete koji su u svemiru nemoćni , a na površini zemlje podivljaju, te posjeduju ogromnu magnetsku energiju ( tok magnetskog polja odnosno gustoću silnica)?
Znači magnetsko polje permanentnog magneta i elektromagneta ipak nisu ista polja iako djeluju jedno na drugo.
Nema komentara:
Objavi komentar