Većina ljudi kada vidi ovaj naslov, cinički se nasmije i neće dalje ni da čita o ovoj temi, jer “pošto čitav svijet zna da je Einstein bio i biće najinteligentniji čovjek na svijetu”, i sada dođe neko poput mene i tvrdi suprotno. Ja se već 10 godina borim za to da što više ljudi sazna za stalno postojanje kritike Teorije relativnosti i to već od 1908 godine. Uspio sam mnoge da uvjerim u ovo sto pišem, a prije dvije godine profesor fizike u Mostaru (Trešnjo) pred 50 učenika, nakon što je držao predavanje o Einsteinovoj teoriji kaže, da je pročitao moju knjigu “Einsteinova teorija relativnosti – 100 godina laži” i da sada misli da je ta teorija potpuno pogrešna.
Radi se o činjenici da je Max Plank kao najveći naučni autoritet u Njemačkoj, ovu teoriju bez ikakvih daljnih provjera i diskusija o njoj „na silu“ uveo u škole i fakultete, a od 1922. god. na naučnom kongresu u Leipzigu zabranjuje kritičarima da uopće dođu do riječi. Ti kritičari (Prof. Lehnard, Prof. Gehrcke, Prof. Stjepan Mohorovičić itd, itd.) protestiraju pred kongresnom dvoranom dijeleći posjetiocima letke u kojima se žale na takvo diktatorsko ponašanje u nauci od strane Max Planka. Od tada se u prvom redu Plank, Max von Laue, Born brinu za to da kritičari Teorije relativnosti ne dospiju na fakultete; da novine ne objavljuju kritične članke i da izdavačke kuće ne štampaju kritička dijela.
Da se u Specijalnoj teoriji relativnosti ne radi ni o kakvoj naučnoj teoriji, nego o fantaziji, znali su i u Švedskoj 1921. kada Einsteinu za Teoriju relativnosti nisu dodijelili nobelovu nagradu nego za njegove radove u objašnjenju fotoelektričnog efekta.
O čemu se u stvari radi u Specijalnoj teoriji relativnosti vidjet ćemo u slijedećim primjerima.
-
Einstein uvodi apsolutno konstantnu brzinu svijetlosti, dok su spram nje dužina i vrijeme relativni. To nas dalje vodi do zaključaka koji se protive međusobno. U nauci tj. fizici, postoje temeljne veličine, tj. dužina (d) i vrijeme (t). Koristeći ove dvije konstantne veličine mi izračunamo i znamo da je brzina svjetlosti c = d/t, c. 300000km/sec. Ako sad ove temeljne veličine pri kretanju ne ostaju konstantne, kako onda možemo uopće izračunati brzinu svijetlosti? Einstein kaže da se prilikom ravnomjernog kretanja dužine skraćuju, a vrijeme dilatira ( produžuje ) (http://hr.wikipedia.org/wiki/Vremenska_dilatacija). Pošto se čitav svemir i u njemu zemlja nalaze u kretanju, onda je po Einsteinu nemoguće uopće imati jednu konstantnu jedinicu dužine i vremena, iz čega dalje slijedi da je nemoguće izračunati brzinu svijetlosti.
-
Po Teoriji relativnosti pri velikim brzinama vrijeme dilatira tako da pri dosegu brzine svijetlosti to vrijeme više ne prolazi, a dužina se skrati na veličinu točke. Ako imamo jednu galaksiju koja je od nas udaljena 2 milijarde svjetlosnih godina, onda će svijetlosti trebati 2 milijarde godina da dođe do nas. Pošto za svijetlost vrijeme ne prolazi onda slijedi da će u jednom vremenskom momentu ta svijetlosnai zraka biti u svakoj točki istovremeno na tom svom putu od 2 milijarde godina, a čitav taj put bi bio u jednoj točki!!! Da ova glupost nije u nauci - bila bi smješna.
-
Kada teorijski fizičari objašnjavaju Specijalnu teoriju relativnosti kažu slijedeće:“Pošto je rezultat Michelson-Morley eksperimenta 1887. bio 0 (NULA), jedini zaključak je morao biti da je brzina svijetlosti apsolutno konstantna.“ Međutim rezultat tog eksperimenta nije bio 0 (NULA) nego je postojala interferencija 2 svjetlosne zrake kojima je mjerena brzina zemlje oko sunca i to od 5-8km/sec. a ne 0km/sec. Rezultat eksperimenta je bio negativan, a ne 0 (NULA), što je ogromna razlika jer se zbog ovog rezultata ne može izvesti zaključak o apsolutno konstantnoj brzini svijetlosti.
-
Da bi objasnio negativan rezultat M.M. eksperimenta engleski fizičar FitzGerald 1897. predlaže da se „rukav“ MM aparata koji se kreće u pravcu kretanja zemlje oko sunca nešto skrati zbog pritiska etera ili eterskog vjetra. 1905. Einstein uvodi to skraćivanje dužina pri kretanju u Teoriji relativnosti, a istovremeno izbacuje eter iz nauke!!!???
-
U nauci za svaku posljedicu mora postojati i neki uzrok. Ovdje smo vidjeli da se u nauku uvodi teorija o skraćivanju dužine u pravcu kretanja za koju ne postoji nikakav uzrok. Tako isto Einstein ne navodi ni uzrok za dilataciju vremena!!!
-
Paradoks braća bliznaci relativisti objašnjavaju na slijedeći način:“Kada jedan brat putuje raketom velikom brzinom, onda vrijeme kod njega prolazi sporije nego na Zemlji i kada se vrati nakon npr. 1 godine, na zemlji će već proći npr. 30 godina“. Međutim, Einstein uvodi u teoriju takozvani „princip relativiteta“ u kojem se može tvrditi da brat u raketi miruje, a onaj na Zemlji se skupa sa zemljom velikom brzinom udaljava od rakete, tako da bi sada brat na zemlji morao biti mlađi!? Pošto su ovu nelogičnost relativisti i sami uočili, tako oni pokušavaju nekim drugim glupostima ispraviti ono što se ispraviti ne može, pa kažu da će u stvari oba brata vidjeti da kod svakog od njih vrijeme prolazi sporije ali u momentu kada brat u raketi pri povratku prema Zemlji počne ubrzavati, tada će kod njega vrijeme sporije prolaziti, tako da će ipak on pri povratku na Zemlju biti mlađi. Stvarno je za nevjerovati koliko se ulaže kriminalne energije da bi se gluposti koje je Einstein uz pomoć Max Planka servirao svijetu, barem koliko toliko učinile ukusnim za vjerne potrošače. Međutim, u Specijalnoj teoriji relativnosti se radi samo o RAVNOMJERNOM KRETANJU. Kako to sada da u teoriju trpaju ubrzano kretanje? Ako se pri povratku prema Zemlji, pri ubrzanju, vrijeme produžuje, onda je logično, da se to vrijeme pri kočenju rakete moralo skraćivati, tako da pri povratku na Zemlju bude isto.
-
Ako pitamo jednog filozofa za definiciju vremena i da li je uopće moguće da se to nešto što mi zovemo vrijeme produžuje i skraćuje, odgovor će biti, da ne može, jer vrijeme nije neka stvar nego naš subjektivni osjećaj kretanja materije, tj. rotacije Zemlje oko svoje osi i oko Sunca. Da za braću bliznace, po Einsteinu, vrijeme različitom brzinom prolazi, značilo bi da njih dvojica moraju mjeriti potpuno različit broj Zemljinih oscilacija ako osi i oko Sunca.
-
O kakvoj se teoriji radi govori i činjenica da danas postoje dvije vrste relativista koji se ne mogu dogovoriti, da li su efekti skraćivanja dužina i dilatacije vremena stvarni ili se samo pričinjavaju? (Da nešto što se pričinjava može biti dio nauke je više nego žalosno.) Tako se institut fizike u Potsdamu izjasnio da se ne radi o stvarnim efektima. Ako se ne radi o stvarnim efektima, čemu onda uopće služi ta teorija? Pošto je i sam primjetio te nelogičnosti u teoriji, tako i sam Einstein nekada govori da su to stvarni efekti „ tj. činjenice koje nam nameće naše svakodnevno iskustvo“ (1911. Zürich), nekada koristi slijedeće riječi; „dužine nam se pričinjavaju kraće“. On se nikada do kraja života nije izjasnio o tome.
-
Zakrivljeni prostor oko masivnih tijela u općoj teoriji relativnosti je još jedan Einsteinov biser kojeg je “potvrdio” Sir. Eddington u njegovoj ekspediciji u Africi. On je slikao zvijezde prilikom pomrčine Sunca i upoređivao ih sa drugim slikama tog dijela neba i navodno dokazao da se njihova svjetlost zakrivljuje kada prolazi pokraj Sunca. Ta svjetlost mora proći kroz sunčevu atmosferu, koja je 3 do 5 miliona kilometara velika i pri tome se mijenja njen pravac kretanja. Na njegovim fotografijama su zvijezde bile pomaknute na sve strane, tj. i prema Suncu, i od Sunca i paralelno sa Suncem, tako da je i najveći relativist današnjice Steven Hawking rekao da se iz tih fotografija ne može izvesti zaključak kakav je Sir Eddington izveo. Sir Eddington je i prije njegove ekspedicije znao da bi pozitivan rezultat bio jedna svjetska senzacija i zato je rezultat i bio pozitivan. O kakvom se prevarantu radi govori i njegov odgovor na pitanje novinara, da li je istina da samo 3 čovjeka na Zemlji razumiju Teoriju relativnosti? Na to on odgovara: ”Razumije Einstein, razumijem ja, a tko je treći?”
Svatko tko ovo pročita će vidjeti da je ovo što pišem logično i zato otvoreno tražim od fizičara-relativista da se izjasne o ovim problemima i činjenicama koje negiraju Teoriju relativnosti. Naravno da bi se oni rađe bavili mojom osobnošću, nazvali me antisemitom ili nekim tko nije razumio o čemu se u Teoriji relativnosti radi, samo radi toga da bi spriječili diskusiju o ovim nelogičnostima u teoriji.
Tako relativisti sugeriraju ljudima da se ta teorija ne može razumjeti zdravom ljudskom pameti, a koju pamet treba koristiti - oni ne kažu. Tako se isto u javnim medijima neće čuti da postoji ikakva kritika i to već od 1908. god. Od 1922. zahvaljujući Max Planku se profesorima na fakultetu zabranjuje da uopće spominju tu kritiku. Plank i relativisti utiču na medije da ništa ne pišu o toj kritici, o čemu se naučnici već od 1931. žale, (vidi 100 autora protiv Einsteina).
Herbert Dingle, najveći relativist i predsjednik društva astronoma u Velikoj Britaniji je u Encikopledija Britanica napisao tekst o Einsteinovoj teoriji relativnosti. Baš zbog Paradoksa braće bliznaci on počinje u tu teoriju sumnjati i onda postaje protivnik. Kada je počeo pisati kritičke tekstove o teoriji relativnosti, novine prestaju objavljivati njegove članke. Tako on završava na nekoj vrsti suda gdje se odlučuje o njegovoj daljnjoj sudbini i bio je skinut sa njegove funkcije!? Relativisti na tom sudu kažu da se bez Einsteinove teorije ne može računati kretanje elementarnih čestica u akceleratorima, i da se masa čestica povećava onako kako je to Einstein predvidio. Formule koje se koriste u računanju kretanja el. čestica nisu ništa drugo nego Bradlyjeve formule kojima je on u 18. stoljeću izračunao brzinu svijetlosti, jer pri povećanju brzine kretanja elementarnih čestica ne raste masa nego se smanjuje količina primljene energije od strane magneta, jer se ta energija prenosi brzinom svijetlosti…
Kada uzmemo sve ovo u obzir sa koliko se kriminalne energije sakriva i pokušava sakriti postojanje kritike Teorije relativnosti, onda ja mogu biti i prezadovoljan sa održanom prezentacijom moje knjige u Mostaru prije 2 godine, iako se ta knjiga sada može u samo 2-3 knjizare u Bosni naći.
Mnogo pozdrava!
Jelovac Seadin
Gelsenkirchen - Njemačka
izvor:
http://www.val.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=942:einsteinova-specijalna-teorija-relativnosti-svinjska-gripa-stara-105-godina&catid=22:clanci
Kritika relativnosti.
OdgovoriIzbrišiVerbalna, odnosno konceptulana kritika je potrebna jer su einsteinove greške prije svega konceptualne naravi.
Potrebno je zatim predložiti drugačiju, ispravnu interpretaciju rezultata matematičkog postupka.
Interpretacija ne smije proturječiti nalazima eksperimenata.
Moj pokušaj udovoljava gornjim zahtjevima, ukazuje na to da je moguća brzina daleko veća od brzine svjetlosti i daje projekt nadsvjetlosnog akceleratora.
No sve to neće, kako mi se čini, nikome ništa značiti.
Svejedno, pogledaj.:
http://www.petar-bosnic-petrus.com/hr/clanci-download/Brze-od-svjetlosti.pdf
U objašnjavanju Ajnštajnove specijalne teorije relativnosti imam običaj kazati:
OdgovoriIzbrišiMatematičke i geometrijske postavke STR su korektne i u skladu sa "klasičnom fizikom" i Euklidovom geometrijom ( te se kao takvi mogu i eksperimentalno provjeriti, pokazati i dokazati, bilo kao stvarna istina, ili kao moguća istina).
Ono što nije korektno jesu Ajnštajnova mišljenja, razmišljanja i tumačenja (Ajnštajnovi govorni iskazi) tih geometrijskih i algebarskih istina koji se opisuju u STR.
Predlažem više dosljednosti u pokazivanju onog što jeste istina u STR, što jeste moguća istina, a manje dokazivanja činjenica koje jesu Ajnštajnove zablude.
Dakle - borimo se istinom za istinu ( o prostoru i vremenu), a ne za prividnu istinu ili moguću istinu.