nedjelja, 17. listopada 2010.

Holografski svemir - paralelni svemir

Kvantni fizičari razmatraju teoriju kako su naš svijet i sve u njemu samo slike nalik duhu, projekcija iz razine stvarnosti koja je u toj mjeri izvan naše da je doslovno izvan i prostora i vremena.

Kod holografskog modela najviše uzbuđuje to što je dao smisao širokom spektru pojava (poput telepatije, vidovitosti, psihokineze...) koje su toliko neshvatljive da ih se u pravilu svrstavalo izvan područja znanstvenog razumijevanja. U sklopu holografskog modela paranormalna i mistična iskustva su objašnjiva.

Michael Talbot, autor knjige Holografski svemir, objašnjenje ove teze započeo je ovako:

"U filmu Ratovi zvijezda avantura Lukea Skywalkera započinje kada iz robota R2D2-a izađe zraka svjetlosti i projicira minijaturnu trodimenzionalnu sliku princeze Leije. Luke, skamenjen od čuda, gleda dok skulptura svjetlosti nalik duhu moli nekoga po imenu Obi-wan Kenobi da joj dođe u pomoć.

Slika predstavlja hologram, trodimenzionalni prikaz napravljen pomoću lasera, a tehnološka magija potrebna da se izrade takve slike izvanredna je.

Međutim, ono što još više začuđuje jest činjenica da neki znanstvenici počinju vjerovati kako je i sâm svemir neka vrsta divovskog holograma, sjajno detaljizirana iluzija, ni manje ni više stvarna od slike princeze Leije koja navodi Lukea na njegovu potragu.

Drugim riječima, postoje dokazi koji ukazuju na to da su naš svijet i sve u njemu – od snježnih pahuljica do stabala javora, zvijezda padalica i elektrona u vrtnji – također samo slike nalik duhu, projekcija iz razine stvarnosti koja je u toj mjeri izvan naše da je doslovno izvan i prostora i vremena.

Autori ove teorije, David Bohm i Karl Pribram, do svojih su zaključaka došli neovisno jedan od drugoga, radeći u dva vrlo različita smjera.

Bohm se u holografsku prirodu svijeta uvjerio tek nakon godina nezadovoljstva zbog nemoći standardnih teorija da objasne sve pojave u kvantnoj fizici, dok je Pribrama uvjerio neuspjeh standardnih teorija mozga u objašnjavanju različitih neuropsiholoških zagonetki.

Međutim, nakon što su došli do svojih stajališta, Bohm i Pribram ubrzo su uvidjeli da holografski model objašnjava i brojne druge misterije, uključujući i očiglednu nemogućnost bilo koje teorije, bez obzira koliko opsežne, da na bilo koji način razjasni sve pojave u prirodi; sposobnost pojedinaca koji čuju samo na jedno uho da odrede smjer iz kojega dolazi zvuk; našu sposobnost da prepoznamo lice čovjeka koga nismo vidjeli dugi niz godina, čak i ako se dotična osoba u međuvremenu bitno promijenila."

Za vrijeme dok su Bohm i Pribram razmatrali holografsku teoriju, još je nekoliko istraživača došlo do sličnog zaključka. Evo nekoliko primjera:

Kenneth Ring
1980. godine psiholog Kenneth Ring sa Sveučilišta Connecticut izašao je u javnost s tvrdnjom da bi se iskustva tik do smrti mogla objasniti holografskim modelom.

Ring, predsjednik Međunarodnog udruženja za istraživanja iskustava tik do smrti, smatra da takva iskustva, kao i sama smrt, u stvari nisu ništa drugo od prebacivanja svijesti osobe s jedne razine holograma stvarnosti na drugu.




Stanislav Grof
1985. godine dr. Stanislav Grof - voditelj psihijatrijskih istraživanja u Centru za psihijatrijske studije u Marylandu, i profesor asistent na Medicinskom fakultetu Johns Hopkins - objavio je knjigu u kojoj je iznio zaključak da su postojeći neurofiziološki modeli mozga neprikladni, te da samo holografski model može pružiti objašnjenja za pojave kao što su arhetipska iskustva, susreti s kolektivnim nesvjesnim i druge neobične pojave koje se javljaju u promijenjenim stanjima svijesti.
Fred Alan Wolf
1987. godine na godišnjem susretu Udruženja za proučavanje snova održanom u Washingtonu, fizičar Fred Alan Wolf održao je govor u kojem je ustvrdio da holografski model objašnjava svjesne snove (neobično živi snovi u kojima sanjač shvaća da je budan).

Wolf vjeruje da takvi snovi, u stvari, predstavljaju posjete paralelnim stvarnostima, te da će nam holografski model u konačnici dopustiti razvitak «fizike svijesti» koja će nam omogućiti sveobuhvatnija istraživanja tih razina postojanja na drugim dimenzijama.




F. David Peat
1987. godine dr. F. David Peat, fizičar sa Sveučilišta Queen's u Kanadi, u svojoj knjizi Sinkronicitet most između materije i uma iznio je tezu da se sinkroniciteti (podudaranja koja su toliko neobična i toliko psihološki smislena da se čini kako nisu rezultat pukog slučaja) mogu objasniti holografskim modelom.

Peat smatra da su takve podudarnosti u stvari 'pukotine u strukturi stvarnosti' te da su naši misaoni procesi mnogo povezaniji s fizičkim svijetom nego što se dosad mislilo.

Ovo su neke od zanimljivih tvrdnji koje je Michael Talbot istraživao u knjizi Holografski svemir. Sâm holografski model ni u kom slučaju nije prihvaćen od znanstvene većine. Usprkos tome, mislioci koji ga podržavaju, smatraju da bi mogao predstavljati najtočniju sliku stvarnosti koju smo do sada imali.

ELIKSIR ŽIVOTA

Nema komentara:

Objavi komentar